Vrcanje meda je ključni korak u procesu proizvodnje meda. Nakon što pčele napune saće, med se vadi iz košnice i prenosi u vrcaljku. Tu se med iz saća centrifugira kako bi se odvojio od saća i voska. Nakon centrifugiranja, med se filtrira kako bi se uklonile nečistoće, a zatim se skladišti u čistim posudama za daljnju obradu.

Lokacija ima značajan uticaj na kvalitet meda. Idealna lokacija za postavljanje meda je na poljima punim divljeg cveća, daleko od zagađenja i hemijskih tretmana. Mi postavljamo naše košnice blizu voćnjaka, livada ili u šumama kako bi pčele imale pristup raznolikom izvoru nektara i polena.

Vrsta meda zavisi od biljaka sa kojih pčele prikupljaju nektar. Različite biljke daju različite vrste meda poput bagremovog, lipovog, suncokretovog. Boja, tekstura i aroma meda mogu varirati u zavisnosti od njegovog izvora. Pčelari mogu odrediti vrstu meda na osnovu lokacije košnica i sezonskih faktora.

Med se tradicionalno koristi kao prirodni zaslađivač i dodatak u mnogim jelima i napicima. Osim toga, med je poznat po svojim potencijalnim zdravstvenim koristima, uključujući antibakterijska svojstva i sposobnost poboljšanja imunološkog sistema. Kroz istoriju, med je bio važan deo različitih kultura i tradicija, ne samo kao hrana, već i kao lek i simbol zdravlja i blagostanja.

Košnice se obično prave od drveta, kao što su četinari ili topola, i to uz pažljiv izbor materijala i dizajna. Prilikom izrade košnica, važno je osigurati dobru ventilaciju, dovoljno prostora za pčele i lakoću manipulacije tokom pregleda košnice. Majstori pčelari obično prilagođavaju dimenzije i strukturu košnica kako bi zadovoljili specifične potrebe svojih pčelinjih zajednica.